Bilo jednom u Jugoslaviji: Iznenadit će vas na što su se palile jugoslavenske sponzoruše

Sponzoruše su jedna od pojava koja danas izaziva mnogo pažnje, no čini se da postoje otkako je svijeta i vijeka. Samo su nekad bile mnogo skromnije. Na što su se palile jugoslavenske sponzoruše otkrit ćete u ovom članku s kraja '60-ih.

Rujan 1960: On ima osamnaest, dvadeset pet ili dvadeset devet godina. Učenik, student ili službenik. Sasvim je svejedno. Važno je da ima dva kotača. Dva kotača koje pokreću 125, 150 ili 250 kubika.

Dva kotača koji ga nose širokim bulevarima i uzanim uličicama, asfaltnim cestama i po turskoj kaldrmi. Dva kotača i on.

Ali on nije toliko značajan. Dva kotača imaju prvenstvo. Oni su ti oko kojih se okreće sve - koji mame i privlače. Koji opčinjavaju i plijene pozornost.

Oni stvaraju vesela i pomalo rezignirana lica. Izazivaju osmijeh i zavist. Možda neki put i pakost. Zbog njih se štošta dogodi. Putevi su im različiti. I uvijek s njih donose poneku priču i pričicu. Komičnu ili tužnu, priču koju nitko nigdje ne zapiše.

Svjetla velegrada kupaju ta dva kotača. Ona ih prate gotovo svuda. Svjedoci su mnogih intimnih drama. Čuvaju te male tajne. A kada bi znale govoriti? Možda bi im zato trebalo mnogo i mnogo vremena. Jer, bezbroj konjskih repova je prošlo, nebrojeno podsuknji je lepršalo s ta dva kotača, stotine i stotine štikli s tankim potpeticama i mokasinki odvezli su u raznim pravcima.

Dva kotača i podsuknja. Razne podsuknje i dva kotača. Crvene, bijele, roze, plave podsuknje... podsuknje s čipkom, podsuknje od najlona, obične podsuknje od platna. Vidimo ih zajedno. Jedno bez drugog ne mogu.

Slika koja je tako česta. Koja je možda i u modi. Slika koja je izvana lijepa, a iznutra nekada i dosta tužna. Jer boje od kojih je napravljena, nekiput su i vrlo tamne... Jure mladići na vespama, lambretama i ostalim motorima. Odlaze na sve strane velegrada. Utrkuju se asfaltom i kockom, širokim bulevarima i uzanim krivudavim ulicama.

Obilaze automobile i trolejbuse. Tjeraju svoje pomahnitale bedevije. Do iznemoglosti. Danju i noću. Tjeraju ih da bi postali kraljevi asfalta, da bi pokazali svoju moć. Utrkuju se da bi skrenuli pažnju na sebe, da bi izazvali divljenje. Ali, ta trka ponekad i prestane. Naravno, samo za trenutak.